Stav urednika sajta povodom muzike

Što se tiče razumevanja punk pesama, želim da napomenem da su mnoge pesme sarkastične i ne treba ih uvek tumačiti bukvalno. Osim toga, nisu samo anarho-punk bendovi ti koji pevaju pesme sa anarhističkim temama. Postoje i stare pesme: italijanske, španske, itd. 
 
Anarhistički bendovi ne bi trebali da sviraju za lovu. Da bi negde održali svirku obično traže samo lovu za putne troškove i da imaju po 1-2 pića, i nešto za klopu. Inače ja smatram da ni to ne bi trebalo da traže jer to nameće troškove organizatoru pa mora da naplaćuje ulaznice. Inače, lovu ne traže jer smatraju da muzika mora da postoji zbog muzike (uživanja) a ne da se od toga pravi biznis tj. industrija.
 

Moj stav je da bi u anarhizmu ljudi trebali učestvovati u proizvodnji (što ne bi bila obaveza) a u slobodno vreme svako može da ispuni svoja interesovanja - od gajenja cveća do slikanja i pravljenja pesama i muzike. Svi smo očevici činjenice dokle je dovelo pretvaranje muzike u biznis: čitavi timovi koji ispituju tržište i serviraju ono što je IN a putem neprekidnog marketinga komercijalni mediji plasiraju na tržište samo ono što oni žele tj. one koji imaju da plate. Tako ljudi, nemajući neki izbor, slušaju ono što su imali prilike da čuju, a i ono što je 'moda' da se sluša; osim toga, neko drugi im sastavlja pesme a "zvezde" čak ni to ne umeju da otpevaju pa izadju na stejdž i samo otvaraju usta tj. pevaju na plej bek - time se dokazuje da nas gledaju kao ovce; na kraju da napomenem ono što je tu po meni najbitnije - distribucija dobara (zarade) od koncerta je eksploatatorska, naime sve završi u ruke pojedinaca a ne svih koji su učestvovali u priredjivanju manifestacije. Na primer onaj ko je nameštao binu dobije 50 Evra a Rollingstonsi uzmu 200 000 Evra. Tako se stvara privilegovana klasa bogatih muzičara koji su nedodirljivi za obične ljude.
U anarhizmu koncerti treba da budu besplatni pa se karte ne bi ni prodavale a muzičari bi trebali da rade kao i svi ostali - u proizvodnji. U slobodno vreme, mogu da ispune svoju želju za sviranjem i pevanjem. Tako će i na sceni ostati samo oni koji zaista vole muziku.
Jedino tako se može izgraditi društvo u kome će biti dovoljno dobara za sve, a ne da jedni imaju a drugi da žive u kućicama od kartona. Kako prirodni resursi, tako i dobra koja proizvodi društvo, treba da budu dostupni svima a ne samo privilegovanim pojedincima. Tek tada će nestati siromaštvo i tek tada će ljudi moći da se posvete svojim interesovanjima.
Protiv društva u kome su ljudi prepušteni sami sebi, da se snalaze na svakakve načine, na "slobodnom tržištu". "Slobodno" znači da su kapitalisti slobodni u tome da eksploatišu druge ljude bez problema.