Aleksandar Berkman - Šta je to komunistički anarhizam?

12. U čijim rukama je moć?

Ljudi govore o veličini svoje zemlje, o snazi vlade i moći kapitalističke klase. Hajde da vidimo od čega se sastoji ta moć, na čemu počiva i ko je u stvari poseduje.

Šta je to vlada jedne zemlje? To su kralj sa svojim ministrima, predsednik sa svojim kabinetom, parlament ili kongres i zvaničnici različitih država i federalnih oblasti. Sve zajedno mali broj osoba kada se uporedi sa celim stanovništvom.

Kada je ta šačica ljudi, koju zovemo vladom, jaka i na čemu počiva njena snaga?

Ona je jaka kada su ljudi uz nju. Oni daju vladi novac, dostavljaju armiju i mornaricu, izvršavaju njena naređenja i omogućavaju joj da funkcioniše.

Da li ijedna vlada može da opstane ako joj se ljudi aktivno suprotstavljaju? Da li bi čak i najjača vlada mogla da sprovede svoje namere bez pomoći stanovništva, bez pomoći masa i radnika u zemlji? Ona može jedino da radi ono što ljudi smatraju da je dobro ili što joj dopuštaju.

Uzmimo Prvi svetski rat za primer. Američki finansijeri su želeli da SAD uđu u rat jer su znali da bi ostvarili ogroman profit, kao što na kraju i jesu. Radništvo, sa druge strane, ne bi imalo nikakve koristi od rata - kakva je korist radništvu od pokolja njihovih drugova u nekoj drugoj zemlji? Američke mase nisu bile za mešanje u Evropskom zapletu. Kao što sam spomenuo, oni su izabrali Woodrowa Wilsona za predsednika na osnovu obećanja da neće ući u rat. Da li je američki narod ostao na svojoj odluci, da li je vlada mogla da nas uvuče u krvoproliće?

Kako se desilo onda da je narod SAD uključen u rat kada su glasali protiv rata time što su izabrali Wilsona? To sam već objasnio u prošlom poglavlju. Onima kojima je rat bio u interesu su započeli ogromnu ratnu propagandu. Ona je sprovedena u štampi, školama i na tribinama; kroz pripremljene parade, patriotske govore [spellbinders] i klicanje za "demokratijom" i "ratom da se završi rat". Bio je to gnusan način da se nasamare ljudi da veruju da se rat vodio zbog tamo nekih "idela", dok je u stvari bio samo kapitalistički rat za profite, kao što su svi savremeni ratovi. Milioni dolara su potrošeni na propagandu, narodni novac, naravno, jer na kraju narod plaća za sve. Proizveli su veštačko oduševljene uz mnogo lepih obećanja radnicima o stvarima koje će proizići od njihovog odlaska u rat. Radilo se o velikoj podvali, ali je narod SAD naseo i hteo da ide u rat, ali ne dobrovoljno već po regrutaciji.

A govornici radnika, vođe radništva? Kao i obično, pokazali su se kao "najveće" patriote, pozivali su svoje članove sindikata da idu u rat i budu ubijeni, za veću slavu Mamona. Šta je uradio Samuel Gompers, tadašnji predsednik Američke federacije radnika? Postao je desna ruka predsednika Wilsona, njegov glavni poručnik za regrutaciju. On i njegovi sindikalni zvaničnici potpomagali su naredbodavcima kapitala da sakupe radništvo za pokolj. Radničke vođe u drugim zemljama su isto to učinile.

Svi znaju da "rat da se zaustavi rat" nije ništa zaustavio. Naprotiv, stvorio je veću političku zbrku u Evropi nego što je ikada bila i stvorio je tlo za novi i još grozniji rat od prethodnog, mada to pitanje ne pripada ovde. Ja sam se na to osvrnuo samo da bi pokazao da bez Gompersa i drugih radničkih vođa, bez saglasnosti i podrške radničkih masa, vlada Sjedinjenih Američkih Država bila bi potpuno onemogućena da ostvari želje gospodara finansija, industrije i trgovine.

Ili pogledaj slučaj Saccoa i Vanzettija. Da li je Masačusets mogao da ih pogubi da su organizovani radnici u Americi bili protiv toga, da su preduzeli nešto da to spreče? Pretpostavimo da je radništvo Masačusetsa odbilo da podrži državu u svojim ubistvenim namerama, da su radnici bojkotovali guvernera i njegove agente, prestali da ih opskrbljuju hranom, presekli im sredstva za komunikaciju i zaustavili dotok struje u Bostonu i zatvoru Charleston. Država bi bila nemoćna da išta preduzme.

Kada pogledaš slučaj sa otvorenim očima, bez predrasuda, shvatićeš da ljudi nisu zavisni od države, kao što se obično veruje, već da je obrnuto.

Kada ljudi odbiju da pomažu državi, kada joj otkažu poslušnost i ne plaćaju porez, šta se dešava? Država ne može da izdržava svoje službenike, ne može da plaća svoju policiju, ne može da hrani svoju vojsku. Ona ostaje bez dotoka novca, bez sredstava da izvrši svoja naređenja. Paralisana je. Nekolicina ljudi koji sebe nazivaju vladom je bespomoćna - oni gube svoju moć i vlast. Ako mogu da sakupe dovoljno ljudi da im pomognu, oni će se boriti protiv naroda. Ako ne mogu, oni gube borbu i moraju da se predaju. Njihovo "vladanje" je završeno.

To znači da moć čak i najjače vlade leži u celosti u rukama ljudi, u njihovoj volji da je podrže i slušaju. Sledi da sama država nema uopšte nikakvu moć. U trenutku kada ljudi odbiju da se pokore njenoj vlasti, država prestaje da postoji.

Onda, kakvu moć ima kapitalizam? Da li moć kapitalista počiva na njima samimama, a ako ne, odakle dolazi?

Očigledno je da njihova snaga leži u kapitalu, u njihovom bogatstvu. Njima pripadaju industrije, prodavnice, fabrike i zemlja. Sva ta imovina im ne služi ničemu bez spremnosti ljudi da za njih rade i plaćaju im danak. Zamisli da radnici kažu kapitalisti: "Dosadilo nam je da ti stvaramo profit. Nećemo više da ti robujemo. Nisi ti stvorio zemlju, nisi ti izgradio fabrike ili radionice. Mi smo ih izgradili i od sada ćemo ih koristiti da radimo u njima i ono što proizvedemo neće pripadati tebi već narodu. Ti nećeš dobiti ništa i nećemo ti čak dati ni hranu u zamenu za tvoj novac. Ti ćeš biti kao i mi i radićeš kao i svi ostali."

Šta bi se desilo? Kapitalista bi se obratio državi za pomoć. Oni bi zahtevali zaštitu svojih interesa i imovine. Ukoliko ljudi odbiju da priznaju vlast države, ona bi bila bespomoćna.

Možeš reći da je to revolucija. Možda i jeste, ali kako god da to nazoveš, svelo bi se na sledeće: država i kapitalisti - politički i finansijski vladari - uvideli bi da je sva njihova moć i snaga kojom su se dičili nestala onda kada su ljudi odbili da ih priznaju kao gospodare i odbili da im dopuste da oni vladaju nad njima.

Da li se to stvarno može desiti? Pa, desilo se pre mnogo puta i ne tako davno u Rusiji, Nemačkoj i Austriji. U Nemačkoj je moćni ratni gospodar, imperator, morao da beži, jer su mase odlučile da ga neće više. U Austriji je odbačena monarhija jer je ljudima dosadila njena tiranija i podmitljivost. U Rusiji je veoma moćni car napustio tron da bi spasao živu glavu i čak ni to nije uspeo. U svom glavnom gradu nije mogao da nađe ni jedan jedini odred koji bi ga zaštitio i sva njegova velika vlast je nestala kada je narod odlučio da joj se više ne pokorava. Isto tako su ruski kapitalisti bili nemoćni kada su ljudi prestali da rade i zauzeli zemlju, fabrike, rudnike i radionice za sebe. Sav novac i "moć" buržoazije u Rusiji nisu mogli da im dobave ni koricu hleba kada su mase odbile da ih izdržavaju dok se ne prihvate nekog valjanog posla.

Šta to sve dokazuje?

Dokazuje da takozvana politička, industrijska i finansijska moć, sva državna vlast i kapitalizam jesu u rukama naroda. To dokazuje da samo narod, mase, imaju moć.

Ta moć, moć naroda, je stvarna[actual]: ona ne može biti oduzeta, kao što to može biti moć vladara, političara ili kapitaliste. Ne može biti otuđena jer ne počiva na imovini već na sposobnosti, sposobnosti da se stvara i proizvodi; moć koja hrani i oblači svet, koja nam daje život, zdravlje i ugodnost, radost i zadovoljstvo.

Kolika je ta moć shvatićeš tek kada sam sebe upitaš.

Da li bi život bio moguć ako svi radnici ne bi više radili? Zar ne bi ljudi u gradovima umrli od gladi kada bi seljaci prestali da im dostavljaju hranu?

Da li bi vozovi radili ako bi železničari prestali sa radom? Da li i jedna fabrika ili radionica može da nastavi sa radom bez rudara?

Da li bi trgovina mogla da se nastavi ako bi transportni radnici počeli da štrajkuju?

Da li bi pozorišta i bioskopi, tvoja kancelarija i kuća imali svetlo kada bi električari prekinuli da dostavljaju struju?

Pesnik je imao pravo kada je sročio:

"Svi klipovi i točkovi staju, Kada tvoje snažne ruke tako naređuju" [All the wheels stand still, when your strong arms so will]

Reč je o proizvodnoj, radnoj moći radništva.

Ona ne zavisi ni od kakve politike, niti od kralja, predsednika, parlamenta ili kongresa. Ne zavisi ni od policiji ni od vojske - jer oni samo troše i uništavaju, a ništa ne stvaraju. Ona takođe ne zavisi od zakona i pravila, zakonodavaca ili sudova niti od političara i plutokrata. Ona počiva samo i u celini na sposobnosti radnika u fabrici i na polju, u mišićima i mozgovima industrijskog i agrarnog proletarijata, da rade, stvaraju i proizvode.

To je proizvodna moć radnika - čoveka sa plugom ili čekićem, čoveka sa umom i mišićima, moć masa, cele radničke klase.

Sledi onda da je radnička klasa u svakoj zemlji najvažniji deo stanovništva. U stvari, ona je njegov jedini bitan deo. Ostatak ljudi pomaže u društvenom životu, ali ako se pojavi potreba, mi možemo da se snađemo i bez njih, dok bez radnika ne bi mogli ni jedan dan da živimo. Njemu pripada ona najvažnija, ekonomska moć.

Snaga države i kapitala je spoljašne prirode, ona se nalazi izvan njih.

Snaga radništva nije spoljašna. Ona počiva na sebi samoj, na sposobnosti da se radi i stvara. Ona je jedina stvarna moć.

Ipak, radništvu pripada najniže mesto na društvenoj lestvici.

Ovaj svet kapitalizma i države je sav ispreturan, zar ne? Radnici su, kao klasa najvažniji deo društva i koji jedini imaju pravu moć, ali su nemoćni u trenutnim uslovima. Oni su najsiromašnija klasa, imaju najmanje uticaja i uživaju najmanje poštovanja. Ljudi ih preziru, žrtve su svakakve vrste ugnjetavanja i iskorišćavanja, najmanje su cenjeni i odaje im se najmanje počasti. Žive bedno u ružnim i nezdravim stanovima, među njima je stopa smrtnosti najviša, zatvori su ih puni, njima sleduju električna stolica i giljotina.

Tako se država i kapitalizam odužuju radništvu; to je ono što dobijaš od sistema "reda i zakona".

Da li takav red i zakon zaslužuju da žive? Da li treba da dozvolimo da takav društveni poredak nastavi da postoji? Zar ga ne trebamo zameniti nečim drugim, nečim boljim i zar nije ona u interesu radnika više nego bilo kog drugog? Zar ne bi njegova sopstvena organizacija, koja je napravljena posebno da štiti njegove interese - sindikat - trebala da mu pomogne?

Kako?

Naslovna (Šta je to komunistički anarhizam) | Sledeća (Socijalizam)