O beskućništvu + Tips&Tricks za beskućnike

Napomena 2016 godina: ovaj tekst je pisan 2007 godine, tako da adrese, pristup domaćim i stranim beskućnicima može biti promenjen, kao i radno vreme. Od 2008 su "navalili" Rumuni, od 2011 Afrikanci, tako da su mnoga mesta za beskućnike postala prenatrpana ljudima i na nekim mestima radnici to jest šef su uveli zabranu za strance. Osim toga, sva mesta koja prihvataju strance su puna policijskih špijuna i špijuna tajne službe koji žele da uhapse i proteraju siromašne strance. Uglavnom policiju šalju špijuni tajne službe, tako da se policija koristi u rasističke svrhe. Zapadnjaci ne mogu da špijuniraju strance jer im ovi ne veruju, tako da koriste Rumune da špijuniraju Rumune, Afrikance da špijuniraju Afrikance, Jugoslovene da špijuniraju Jugoslovene, itd. Čak i gore od toga, tajna služba upošljava svoje špijune da pripremaju hranu za strance, tako da u malim količinama ubacuju otrov, i ko jede besplatno, živi na socijali, a ne proizvodi profit za bogataše duže od godinu-dve, primetiće da ima zdravstvene probleme, uglavnom kardiovaskularne. Pod izgovorom da su beskućnici zavisnici od droga i alkoholičari, prave propagandu da nije čudno ako neko umre. U stvarnosti, radi se o tome da rasisti veruju da samo "produktivni" deo društva treba da opstane a ostali treba da umru. Rasizam je stvoren od strane bogatih da bi imali jeftine robove, radnike, zato finansiraju političke partije koje donose zakone protiv stranaca. Glavni razlog postojanja rasizma je ekonomski profit za bogate, u skladu sa tim i tajna služba ubija one koji ne stvaraju profit bogatašima, poistovećuju bogataše i društvo pa koriste argumente tipa: "treba proterati svakog ko ne doprinosi društvu". Tako pravdaju svoj rasizam.

Ko su beskućnici i kako im se pomaže danas?

Beskućnik može biti svako, u njih se mogu čak ubrojiti svi koji nemaju stan-kuću u svojoj svojini. Međutim, pod beskućnicima se obično misli na ljude koji su bukvalno bez krova nad glavom, pa će o njima ovde i biti reči.

Smatram da će beskućnika uvek biti, u bilo kom društvu. I u anarhizmu bi se našli mnogi koji žele da putuju celog života i da upoznaju svet i ljude, a da ne rade ništa. I u anarhizmu bi bilo neuklopljenih ljudi ili ljudi kojima treba pomoć oko osnovnih stvari kao što je krov nad glavom, hrana, voda, medikamenti, itd. Svaki tip društva treba da pomogne onim članovima tog društva kojima je takva pomoć potrebna, bez obzira da li oni obavljaju neke radnje za društvo ili ne. I danas društvo proizvodi dovoljno ali sve završi u džepovima pojedinaca a pomoć za beskućnike je danas birokratska i neusklađena sa potrebama individua. Bez obzira što ima gomila organizacija koje pomažu ljudima, oni pomažu kako oni žele a ne kako je ljudima, a pogotovo pojedincu i pojedinki, potrebno. Dakle, bez obzira da li se radi o Crvenom krstu, ili o nekim udruženjima koje doniraju crkve, opština i privatne osobe, po pravilu su te organizacije birokratske i daleko od potreba ljudi koji su beskućnici. Ovde ću se više ograničiti na davanje praktičnih informacija (tips&tricks) za one koji su beskućnici i kojima takve informacije trebaju, a moja kritika birokratskih organizacija za pomoć siromašnima se mogla ranije pročitati na danskoj indimidiji, na engleskom, ali je njihova indimidija promenjena, tako da nije sačuvan stari sadržaj.

Beskućnici u Istočnoj Evropi su zasigurno u lošijoj poziciji nego oni na Zapadu i njihovo beskućništvo je prouzrokovano raznim faktorima ali svakako su „elite" odgovorne za stvaranje beskućništva jer su oni ti koji pokreću ratove, stvaraju inflaciju, eksploatišu ljude, itd. Na Zapadu su beskućnici ljudi koji su zavisni od raznih droga, nezaposlene osobe, poneki invalid i stare osobe bez igde ikoga, kao i stranci i strankinje koji su obespravljeni od strane državnih istitutucija kojima rukovode desničari i navodni levičari (dakle, ljudi bez dokumenata, ljudi kojima preti deportacija nakon odbijenog zahteva za azil pa se kriju, kao i drugi koji su legalno došli u potragu za poslom ali ga nisu našli). Dakle, beskućnici nisu samo osobe koje koriste razne droge, kao što se stvara utisak: "taj se problem ne može rešiti jer zavisnim osobama nikad nije dosta novca". Zavisne osobe su samo jedan deo beskućnika, problem je dublji.   

Isključenost iz društva

Srednja klasa se očigledno ne druži sa beskućnicima i to je diskriminacija na materijalnoj osnovi. Svako mašta da dođe do prijatelja/muža/žene sa ferarijem, jer će od toga imati neke koristi ali niko ne želi da stvara prijateljstva sa beskućnicima. Čak i da želi, to nije tako lako jer je zabava komercijalizovana a beskućnici nemaju novac za izlaske tamo gde izlazi srednja klasa. Tako su beskućnici, direktno i indirektno, odbačeni od strane većinskog dela društva i takvu situaciju je nemoguće promeniti bez ukidanja kapitalizma. Promena u tom smislu se može postići tek sa uništenjem postojećeg sistema, sa ekonomskim izjednačavanjem ljudi. Težnje srednje klase za snalaženjem, se ipak ne mogu osuditi jer se danas bolji posao, ili bilo kakav, nalazi preko „veze" tako da nije čudno da se ljudi trude da steknu prijateljstva sa bogatima. Ne treba zaboraviti da je u kapitalizmu čovek čoveku vuk, da se kapitalizam i privatna svojina zasnivaju na kučećem načinu razmišljanja (av-av, ovo je moja teritorija, ko ti je dozvolio da se tuda šetaš?). Sve to dovodi i do materijalističke diskriminacije, gledanje na siromašne kao na „ljude niže vrednosti". Sve dok postoji kapitalizam, postojaće i diskriminacija. Čak je to i otvorena kapitalistička ideologija: uspešnima (sposobnima) blagostanje, neuspešnima (nesposobnima) ništa. To stvaranje „vrednije klase ljudi" nije ništa drugo do diskriminacija. Time se vrši pritisak na ljude da postanu karijeristi ili će doživeti siromaštvo. A karijera se dobija od bogatih tako da se time obezbeđuje ulizivanje i poslušnost prema šefu, menadžeru, bogatašu-vlasniku… Tako se može reći da su beskućnici i ostali siromasi neuspešni u ulizivanju i uklapanju u hijerarhiju.

Ali, naravno, ne treba idealizovati beskućnike, ima među njima i nacionalista i patriota, iako je smešno da podržavaju one koji su ih odbacili. Može se reći da su jedino skvoteri, ako je među njima neko zaista beskućnik, politički svesni beskućnici. Ostali su manje više, kao i ostali ljudi, produkti postojećeg sistema.

U Latinskoj Americi postoje organizovani beskućnici, na primer „Pokret bezemljaša" u Brazilu. U ostalim delovima sveta, koliko je meni poznato, nema politički organizovanih beskućnika.

U svakom slučaju, danas je teško da srednja klasa uključi u sebe beskućnike, tako da će beskućnici ostati izolovani sve dok se ne postigne ekonomska ravnopravnost među ljudima.

Snalaženje za novac

Svako može da filozofira, ali kada je čovek gladan, nema morala, čak se gubi i ljudsko dostojanstvo. Stomak se mora popuniti, na bilo koji način. Neki beskućnici kradu, neki prodaju drogu, neki prose na ulici, neki prodaju novine za beskućnike po Evropi, neki su recikleri (sakupljanje sirovina: flaša, kablova, gvožđa… bilo čega što se može razmeniti za novac), neki uzimaju socijalnu pomoć, itd. Svako se snalazi kako zna da bi preživeo. Moralisanje od strane onih koji nisu u takvoj poziciji, je jednostavno suvišno i licemerno. Jedino što meni lično smeta, je kad siromah krade od siromaha. Ali, na kraju se i takva stvar mora prihvatiti kao realnost.

Dakle, ako neko smatra da su siromašni ljudi paraziti, mogu reći da ima mnogo licemera na ovom svetu. Preporučujem svim siromasima ovog sveta, da se snalaze kako znaju, a i srednjoj klasi preporučujem da uzmu socijalu i poklone nekom za koga znaju da nema od čega da živi. Bolje uzeti novac birokratiji, nego ga ostaviti političarima i birokratiji da uživaju dok drugi nemaju šta da jedu. Više socijalne pomoći a manje oružja, manje novca za policiju, sudove, tajnu službu, itd. Ne kažem da je to rešenje u borbi protiv sistema, kažem da je to praktična pomoć za siromašne i koliko toliko šteta za državne aparate. Punjenje stomaka putem socijale, i na pomenute druge načine, ne treba da dovede do pasivnosti već do toga da ljudi mogu punog stomaka da se politički edukuju, organizuju i demonstriraju, onoliko koliko su zainteresovani za to. Ali političko aktiviranje nije lako, ljudi se osećaju bespomoćni kao pojedinci protiv sistema i to je već kompleksniji problem: kako pokrenuti siromašne da se politički organizuju?

Tips & Tricks iliti informacije za beskućnike

Ovde se mogu naći praktične informacije za beskućnike i ostale koji kubure sa novcem.

Beograd

U ovom gradu mi je poznato samo jedno mesto gde beskućnici teoretski mogu da spavaju. Međutim stvarnost je takva da je prebukirano a i osoblje je neljubazno, tako da odbijaju ljude u sred zime čak i kada imaju uput od Centra za socijalni rad. Adresa je Kumodraška 226a.

Uput za prehranu se dobija preko Centra za socijalni rad, a ide se na neku adresu gde daju jednom dnevno tri obroka. Ne može se ostati i ručati već odneseš negde pa jedeš.

Odavno nisam bio u Beogradu, ali mislim da se internet može koristiti besplatno, sa indeksom na fakultetima a u Uni-biblioteci mora da se plati godišnja članarina isto kao i u Narodnoj biblioteci.

Basel

Što se tiče Basel-a (Swiss), isto kao i u Berlinu može se koristiti besplatan internet u biblioteci Univerziteta i raznih fakulteta (kao i WC, koji se po gradu naplaćuje). Što se tiče spavanja postojale su zauzete kuće koje obično imaju sobu za goste na nekoliko dana, ali mislim da je 2007 ostala samo jedna kuća. Tu je takodje i Notschlaffstelle (prihvatilište za beskućnike, 7.5 Franaka za noć za one sa prijavom boravka u Baselu a 40 za sve ostale) u Alemannengasse 1, dok je dnevni boravak od 10-17h moguć u Tageshaus für Obdachlose, Wallstrasse 16 (tu je moguće i oprati veš, ručati, gledati TV/filmove). Doručak se može besplatno dobiti radnim danima u Gassenküche (preseljeno 2021 godine u ulicu Markgräflerstrasse 14a, Basel), a tu se dobija i večera za 3 Franaka. Besplatna večera (par mikro sendviča) se može dobiti u malom restoranu koji pripada katolicima, Cafe Elim, a nalazi se u ulici Claragraben 141. 2006 godine sam koristio ponekad i Treffpunkt Glaibasel, Feldbergstrasse 148, 4057 Basel. Dodatne adrese se mogu videti ovde: Caritas Basel.
Mapa ove države i njenih gradova se može uvek pogledati na map.search.ch a takodje i telefoni na tel.search.ch

Kroz Švajcarsku se može putovati lokalnim vozovima bez karte, mada ih nema između svih gradova. Nema konduktera već povremena kontrole. Ako naiđe kontrola, veoma je teško da se osoba izvuče a da ne plati, tako da zovu policiju koja čeka na sledećoj stanici ako neko nema novca da plati ili ako nema dokument da mu pišu kaznu. Ukratko, za Basel čoveku treba novac jer nema besplatnog spavanja a i za ručak se mora imati bar 3 Franaka svaki dan.  

Brisel

Što se tiče Brisela, ima oko milion stanovnika. Metro kruži kao prsten oko centra grada pa se može svuda brzo stići. Bicikl je naravno sigurniji od šverca, jednom sam bio blizu tramvaja kad ga je panduracija opkolila i vršila fašistički pregled (lov na strance bez dokumenata). Što se tiče besplatnih mesta za spavanje i hranu, skoro sva se nalaze u trouglu izmedju metro stanica: Luise - Porte de hal - Lemonier.
Asile de nuit, Rue Terre-Neuve 153, je mesto gde se može spavati od 20h do 8h, ali svaki drugi dan tj. svaku drugu noć. La Fontaine, Rue de Flouristes 13, je samo 2 ulice dalje od prvog mesta, ovde se ljudi mogu okupati i oprati veš jednom nedeljno do 10h do 13h. Potrebna je potvrda od Asile de Nuit jer žele da provere da li se radi o osobi koja je beskućnik. Poverello je 50m od Fontaine, a adresa je Rue de L'economie 4, i radi od 9-17h tako da je to neka vrsta dnevnog boravka. Ručak je 1 evro. Nativitas takođe radi od 10-17h, a adresa je Rue Haute 116-118, ručak je 1,5 evra, kupanje 1 evro, itd. Brisel je sa   materijalističkim mentalitetom, da bi se uzelo ono što je gratis, kolači i voće, mora se prvo naručiti ručak. U Baselu nije tako.

U istoj ulici, Rue Haute 266 je starački dom koji pripada sestrama majke Tereze a gde se od 9-10h svaki dan može dobiti dva sendviča za doručak, besplatno.

Drugo mesto, van trougla, koji pripada takodje sestrama, a gde se dobija svaki dan besplatno ručak, osim četvrtkom, u 15h, i gde se ljudi mogu okupati 3x nedeljno, je Soeurs de Mere Teresa, Avenue du Roi 69 (malo jugoistočno do železničke stanice Gare du Midi).

Jevtina odeća se može kupiti u Tele Shop, Boulevard de L'abattoir 27, od srede do petka od 14:30h do 17h.

Što se tiče spavanja, malo je komplikovano, u Asil de Nuit se prvi put sigurno dobija mesto za spavanje u 20h, ali sledeću noć prednost imaju oni koji tu nisu spavali prethodnu noć. U 21h se opet dolazi na "konkurs" i ako ima više kandidata nego mesta, izvlače se karte. Ko dobije crnu izvisi, ko dobije crvenu dobija mesto za spavanje.

Pored ovog mesta, u 20h i 20:30h se okreće besplatan broj 0800/99340 (100 puta) i onda te upišu na spisak i kažu ti da čekas autobus kod glavnog ulaza centralne železnicke stanice u 22h. Bus vozi ljude do (bivše?) NATO baze gde se spava, tek oko ponoći, do 8h ujutru. Ujutro se dobija karta za metro i skroman doručak. Na ovaj broj se može zvati svako veče.

Još jedan broj za koji znam je 0800/21488, a mesto za spavanje se nalazi u ulici Rue de la Consolation 81, a zove se u 20:45h. Mislim da se tu može spavati samo sa dokumentima.

Sve ove adrese se mogu dobiti u Caritasu kao i u Asil de Nuit. Nisam upućen da li rade preko cele godine, ili samo od oktobra do aprila ili maja.

U Briselu postoji skvotirana (univerzalna) ambasada, ali ja tu nisam dobio mesto za spavanje. Takodje nisam dobio ni u crkvi St. Boniface, koja je skvotirana od strane imigranata. Tako da je tu takođe potrebno imati vezu da bi se dobilo mesto za spavanje. Mnogi skvoteri nisu izbacili kapitalizam iz svojih glava.

Berlin

U Berlinu ne znam za mesta za beskućnike. Teško je da se dobije mesto za spavanje u zgradama koje pripadaju levičarima i anarhistima, iako ih ima gomila. Moraš poznavati nekog to jest moraš imati preporuku. Našao sam samo jednu organizaciju gde ljudi mogu besplatno koristiti tuševe i kade kao i mašinu za pranje veša. Radi se o Heile Haus, a adresa je Waldemarstrasse 36a, 10999 Berlin (metro linije U1/U8 - kod stanice Kottbusser Tor), prođe se kroz ulaz i uđe u dvorište, sa leve strane je ulaz za kupatilo. Telefon je 61 40 15 95. Postoje tri kade i tri tuša, kao i dva toaleta i veš mašina. Kupanje je naizmenično, jedan dan žene, drugi dan muškarci, i tako dalje. U Berlinu se sa nekim dokumentom sa nemačkom adresom može koristiti internet u Uni-biblioteci.

U Berlinu sam se tri puta izvukao kada me je kontrola uhvatila bez karte u metrou. U Hamburgu obavezno pišu kaznu. To je razlika između istočnog i zapadnog mentaliteta.

Hamburg

Na glavnoj železničkoj stanici postoji Bahnhofmission i rade 24h dnevno, adresa je Steintorwall 20. Tu se mogu dobiti sve adrese za spavanje i klopu a njihov bus do smeštaja vozi uveče u pola sedam, pola osam i pola devet. Spavanje je bilo 2006 godine u Sportallee 70, blizu metroa Altersdorf, a i blizu aerodroma. Tu se može spavati od oktobra do kraja marta od 16h do 9h ujutru i imaju mesta za oko 200 ljudi. Dobro za beskućnike i ljude bez papira koji su „underclass" (nemaju pravo da budu eksploatisani). Nisu tražili ličnu kartu tako da se može dati pogrešno ime, ali ako pitaju samo kaži da si izgubio dokumenta i da čekaš nedelju, dve da ih dobiješ u ambasadi. Naravno, postoji i kupatilo. Drugo mesto je samo 3 noći za strance tj. rezervisano je za domaće zavisnike od droga, ali se tamo može oprati odeća. Mesto je bliže centru i zove se Pik As, ulica: Neustädter Straße 31a, blizu metroa Gaensemarkt. Tu je nedeljom besplatan doručak u 10h. Haus Bethlehem, Budapester Strasse 23, kod metroa St. Pauli, je mesto gde se svaki dan može dobiti doručak u 10h, a nedeljom ručak u 14h. Četvrtkom ne rade. Imaju i 20 mesta za spavanje za beskućnike, od oktobra do 1.maja. Uglavnom spavaju Poljaci i poneki Nemac.

Za sve naznačene termine uvek je bolje doći 15min ranije zbog gužvi.

Ima dosta i drugih mesta gde se daje besplatna hrana ili odeća ili kupanje, ali uglavnom jedan dan nedeljno. Osim navedenih, glavna mesta za obroke su Ali Maus, ulica: Nobistor 42, a nalazi se pored metro stanice Reeperbahn. Ručak je u 15:30h, vidim da je 2016 sestra Clemensa Möllers otišla u drugi grad, to je dobro, pošto je ona saradjivala sa pandurima i ubedjivala volonterke da ne ulaze u poznanstva i veze sa strancima, ljudi ne kažu da su rasisti ali se vidi po ponašanju da su rasisti. Nije loš ni Herz As, za ručak u 12h ili u 14h, Norderstr. 50, blizu glavne železničke stanice i centralne gradske biblioteke (u kojoj postoje novine iz Ex-Yu).

Postoji i Caritas-ova ambulanta za beskućnike u Seewartenstrasse 10, blizu metroa Landungsbruecken, ali uglavnom šalju kombi kod Bethlehem-a, Pik As-a i Ali Maus-a tako da nije potrebno putovati do njih. Pomažu oko lakših stvari dok oko težih vrdaju. Imaju i dentistu "ZahnMobil" tako da se može besplatno popraviti i zub (ruta kretanja). Postoji i posebna medicinska pomoć za imigrante bez papira, WIR Internationales Zentrum/Verikom, Hospitalstrasse 109, 22767 Hamburg. Rade ponedeljkom od 15-17h i četvrtkom u isto vreme, oni daju termin i adresu za doktora opšte prakse koji saradjuju sa njima. Verovatno uvek dolazi mnogo ljudi i treba da se ode pola sata ranije.

Uglavnom, sve se nalazi oko metroa St. Pauli i oko železničke stanice. U Sportallee je dobro što se može spavati bez dokumenta (ako neki radnik pita, izgubio si), solidno je, ima kupatilo i TV, oko 70 soba sa po 4 ili 5 kreveta, ali svako veče dođe do tuče. Tako da dolazi panduracija. Pravi beskućnici žele samo mir i mesto za spavanje, a probleme prave pijani socijalni slučajevi. Za razliku od Pik As-a, ovde nema krađe odeće i obuće tako da ljudi ostavljaju svoje torbe u sobama preko dana.

Mogu da zaključim da je Hamburg, preko zime ubedljivo najbolji što se tiče pomaganja ljudima. Leti zatvaraju mesta za spavanje.

Biblioteke nemaju besplatan internet, a univezitetska je rezervisana za studente.

Od Hamburga se mogu koristiti lokalni vozovi u nekoliko pravaca a da se nema karta. Nema konduktera već povremenih kontrola. U metroima je veoma česta kontrola i pisaće obavezno kaznu čak i ako je neko iz druge države. Prema severu, prema kopnenom delu Danske, se može stići bez karte do Neu Muenster-a, odatle pak kreću regionalni vozovi. Ako se krene prema Kopenhagenu, u startu od Hamburga ima konduktera, ali kasnije se mogu uzeti lokalni vozovi sve do granice sa Danskom (Puttgarden) kada se prelazi na Feri (brod). U ovom delu Danske se lako stopira čak i noću, za razliku od pomenutog kopnenog dela gde nema mnogo gradova na glavnom putu iz Nemačke, od Hamburga ka Aarhusu.

Aarhus (sever Danske)

Caritas je ovde udaljen od grada, a i ne primaju beskućnike već osobe sa invaliditetom i stare ljude. Norre allee 25 je kao neka crkva gde se može sedeti od ponoći do 6h ujutro. Par osoba može i da spava na strunjačama. Minimum 5km van grada je neko mesto koje je slično karitasu, verovatno pripada nekoj protestantskoj crkvi, ogromna nova zgrada sa dosta praznih soba, ali su birokratizovani. Adresa je Arslev Mollevej 15. Strance primaju na jedno veče, vade se na to da ne znaju da li se radi o turisti koji hoće jevtino da prođe. U Mejlgade (zaboravih broj) je mesto gde može da se ruča u 12h. Ručak se plaća, mada ako neko zaista nema novac daju i besplatno ali te upute na crkve koje daju kupone za hranu. Sa tim kuponom se tu ruča i to plaća crkva koja je dala kupon.

Uglavnom, u ovom gradu postoji pomoć, ali je birokratizovana i rezervisana za domaće ljude. Ja sam ovde naveo ono što se može koristiti bez nekih posebnih pravila.

U glavnoj gradskoj biblioteci se može besplatno koristiti internet, u univezitetskoj biblioteci su potrebni korisnički nalog i šifra.

Malmo

Malmo je ubedljivo najgori što se tiče pomoći. Imaju gomilu beskućnika a samo 20 mesta za spavanje. Plus je mesto za spavanje na 10m od ulaza u policiju a policija ne obožava beskućnike i zavisnike. Na tom mestu ne žele ni da pričaju sa strancem, znači nema teorije da se dobije mesto za spavanje. U tamošnjoj katoličkoj crkvi sam naišao na neku desničarku koja je bila sva srećna da odbije stranca, tako da nije želela da mi kaže gde su mesta gde ljudi mogu da jedu. Šveđani diskriminišu strance mnogo više nego Danci. U Danskoj su na udaru Muslimani i Romi. Ljudi iz Ex-Yu su diskriminisani najviše u Švajcarskoj a i među običnim ljudima u Nemačkoj i Švedskoj. 

Geteborg

Ovaj grad je loš, spavanje je skoro nemoguće dobiti, jedva dva-tri dana. Rasizam je na nivou i u biliotekama i na mestima za spavanje. U celoj Švedskoj za biblioteku treba pasoš ili lična karta, u svakom drugom slučaju se ne može koristiti internet. Jedno mesto za spavanje je u Linnegatan (zaboravih broj, mislim da je 21) ali se tu može spavati samo ako se rezerviše mesto putem telefona. Primiće stranca na dve-tri noći a onda će reći da je sve zauzeto. Njihov telefon se može dobiti na zadnjem spratu u ulici Vasagatan 14. Vasagatan 14 u prizemlju ima mesto za ručak od 12-14h, besplatno je ali radi samo tri puta nedeljno. U blizini je i mesto gde se davala besplatna večera, ali preko leta izgleda da je zatvoreno. Zimi su radili od 19 ili 19:30h do ponoći. Mislim da je adresa nešto kao Storgatan 35. 

Još jedno mesto gde ljudi jedu i spavaju je Gjutjärnsgatan 3, pređe se veliki most iza železničke stanice i odmah desno, pored benzinske stanice. Ali sve zavisi na kakvog radnika naletiš, neko te prihvati a neko istera napolje jer si stranac.  Za spavanje rade od 21-08h a dnevni boravak od 8-15 ili 17h. Svuda kada se javiš za spavanje, šalju te kod socijalnog radnika koji te ispituje i naravno odbije. Tako da možeš dati lažne podatke, za svaki slučaj. Tek kada te odbiju, onda te puste da spavaš par dana na ovim mestima za beskućnike. Tako da se sve svodi na kontrolu ko je ušao u Švedsku i gde se nalazi. Švedske vlasti imaju diktatorsko ponašanje i totalno kontrolišu celo društvo. Šveđani su patriote i rasisti i uvek pomažu vlastima protiv stranaca. Čak i oni koji kriju ilegalce (crkve, samoprozvane grupe Niko Nije Ilegalac, Amnesty International, itd). Svi rade za sistemsku kontrolu stranaca i vlast veoma dobro zna ko se gde krije.

Stockholm

Ovaj grad je kao i cela Švedska, težak za spavanje, ali se hrana može dobiti (za novac, u skladu sa materijalističkim mentalitetom). Dakle, Lidl prodavnica ima najjevtinije šatore za dve osobe (170 Krona, skoro 20 evra) a vreća za spavanje se moze lako maznuti u velikim prodavnicama sportske opreme. Langholmen je malo ostrvo u centru koje je obraslo šumom, kao park, i tu se može naći neprimetno mesto za šator.

Doručak u obliku sendviča se može dobiti besplatno kod Salvation Army (Fralsningsarmens Sociala Center), Langholmsgatan 32 (pored metroa Hornstull), radnim danima od 9-12h. Tu postoji naravno i WC i tuš. Za stvari su malo teški, kad su stranci u pitanju. 

Besplatan doručak (kornfleks i jogurt, hleb i sir) se može dobiti i u Kammakargatan 36, od 10-11h. Od 12-14h daju ručak, ponekad je baš dobar, i košta 10 Krona. Tuširanje je besplatno. Rade svim danima osim ponedeljkom. Blizu je centra, centralna gradska biblioteka je par stotina metara. Ovde nema ni trunke rasizma i dolaze i Latinoameri.

Besplatan, siromašni doručak se može dobiti i u Stadsmission (kornfleks i jogurt se plaća 6 Krona), ulica Maria Prastgardsgata 32 (udji u dvorište pa ćeš videti gde je ulaz, broj 34 je za spavanje za Svedjane i radi samo uveče). Uglavnom rade od 7:30-15h, doručak je između 10-11h a ručak od 12-14h. Tuširanje je besplatno, kao i internet. Radnici ili obezbeđenje imaju običaj da pozovu pandure da kontrolišu dokumenta i otiske prstiju stranaca koji dođu tamo da jedu.  Second Hand butici su veoma jevtini po gradu.

Biblioteke sve traže dokumenta da bi se koristio internet, tako da ako nekome zatreba, u Centralnoj gradskoj biblioteci, Odengatan 63 (a isto se može koristiti i u Internacionalnoj biblioteci koja je pored), se mogu koristiti sledeći brojevi turističkih kartica: username/korisničko ime: 97987240101 password/lozinka: 4444. A u Kungsholmen biblioteci: korisničko ime: 62552740101 lozinka: 8844 

Karta Švedske, kao i telefonski imenik: http://kartor.eniro.se/    http://personer.eniro.se  

Kopenhagen

U ovom gradu je polumaterijalistički mentalitet u radu sa beskućnicima. Spavanje se ne naplaćuje, ali se strancima koji nisu iz Skandinavije ograničava spavanje na tri meseca. Hrana je uglavnom tako poslužena da je hladan obrok besplatan a ko želi kuvano jelo mora da plati, ngde je jevtino (2 ili 5 krune a negde je 15 ili 30 kruna). Takođe, većina mesta je zatvorena u julu, tako da je to loš mesec za ljude u nevolji.

Fedtekaelderen, ulica: Overgaden Oven Vandet 6a, je mesto koje pripada crkvenoj organizaciji Kirkens Korshaer (dobijaju 250 miliona kruna (30 miliona evra) iz budžeta da pomažu beskućnicima), i tu ljudi mogu dobiti besplatan hladan doručak (jogurt, kornflejks, sir, hleb), ručak u 10-11h je 15 kruna. Nedeljom rade od oktobra do maja od 8:30 do 13:30, a ostalim danima rade od 7-13:30h, četvrtkom otvaraju u 10h. Za tuširanje dodješ u 7h i upišes se na listu, košta 5 kruna.

Drugo mesto koje pripada Kirkens Korshaer, ulica: Istedgade 100, je mesto gde se može dobiti doručak i ručak (update: do avgusta 2016, onda će promeniti namenu tog mesta), nekad daju kombinovano besplatni hladni obrok i topli obrok za novac (3 Krone što je pola evra) a ponekad samo za novac. Imaju kombinovano radno vreme, ponedeljak-sreda-petak od 13-19h a utorak-četvrtak od 8-14h, subotom je zatvoreno a nedeljom 16-20h. Tuširanje je 2 krune a pranje odeće 10 kruna + 10 za sušenje. Na prvom spratu imaju sobu sa TV-om i kompjuterom.

Fundamentet, ulica: Holmbladsgade 73, je veoma lepo mesto za dnevni boravak, ali koliko sam čuo, ponekad rade a ponekad ne, nemaju volontere. Novo, imaju TV, dvd, video, tri kompjutera i odvojenu prostoriju za pušače. Može se dobiti i odeća.

Blaagaardskirkens krypt, ulica tj. trg: Blaagaards Plads 6a, u podrumu crkve. Ovde se dobija ručak (spremaju nezdravo na životinjsku mast), utorak-sreda-četvrtak u 13 ili 14h. Ne znam da li još uvek primaju imigrante.

Noerrebro Korps, to jest Kirkens Korshar, ulica: Stengade 40. Ovo mesto je 100m od Blaagards trga. Ovde ljudi mogu spavati od 22h do 7h ujutro (ustajanje u 5:30). Svake noći preko cele godine, u julu 2016 idu na odmor i u avgistu otvaraju samo za ljude koji imaju dokument od doktora da su psihički bolesni, itd. Tajna služba je infiltrirala Stengade 40 to jest Kirkens Korshaer jer primaju strance i sada uvode nova pravila i restrikcije. Sve je to deo politike protiv siromašnih nepoželjnih stranaca. Do jula 2016, rade ponedeljak-utorak-četvrtak of 13 do 19h a sredom i petkom od 10-16h. Takođe, kada ljudi dođu da spavaju u 22h, dobijaju obrok za 5 kruna a tuširanje je 10 kruna, danju je besplatno tuširanje. 13 osoba može da spava na krevetima, ostali (oko 20 njih) spavaju na podmetačima koji su 2-3cm debeli. Daju i odeću ljudima. Ovde spava dosta stranaca, 100% su stranci, nema Danaca, a 30% njih nisu beskućnici već su poslati od strane policije i tajne službe da uhapse strance kao i da prenatrpaju mesto da bi stranci ostali na ulici i otišli iz Danske. Danska tajna služba se "bori" protiv imigracije a ne protiv terorizma, bezbednost je samo biznis za njih, srećni su ako neko pobije narod, tražiće više para iz budžeta. U svakom slučaju, Stengade 40 će od avgusta 2016 otvoriti neku novu kuću za strance, na severu Kopenhagena, ali će biti 100% funckionalno tek nakon par meseci.

Sundholm, Sundholmsvej 36 je mesto gde i ljudi iz Evropske Unije mogu spavati besplatno ako imaju neke veze sa komunom, svake noći od 21-7h. 2006 godine, hranu su naplaćivali 12 Krona (1,5 evra). Imaju dva kompjutera. Ne obožavaju strance. Pored imaju ambulantu koja za beskućnike radi od 8-10h.

U podrumu zgrade u ulici Hillerodgade 62-64 (Kirkens Korshaer) se nalazi noćni kafe gde i ljudi iz Evropske Unije mogu da spavaju. Mesto je veliko, ali jedan radnik i jedna radnica nemaju lepo ponašanje sa strancima. Obrok prodaju za 23 Krone (3 evra). Zimi rade od 22-08h a leti od 23:30-7h. Pranje odeće i tuširanje je besplatno.

Katoličke sestre se nalaze u ulici Sigurdsgade 29 i daju ručak u 15h svaki dan osim četvrtkom.

U ulici Lindevangs Alle 9, koja se nalazi u delu grada koji se zove Frederiksberg, postoji zgrada za zavisnike "Laerkehoj", gde takođe može da spava 12 beskućnika, mislim da sada i ljudi iz EU mogu da spavaju tamo. Zgrada je nova i najčistija. Tuširanje i pranje odeće je besplatno, večera je 5 Krona a doručak (pogačica sa sirom) je besplatan. Otvaraju u 23:30, buđenje je u 7h a zatvaraju u 7:45h.

Teoretski, na svim mestima ljudi imaju pravo da spavaju anonimno, ali to nije tako u praksi. Obično pitaju za ime, ali ako vide da ne pričaš danski pitaće te i iz koje si države. Nikad nemoj reći da si iz neke države koja je van EU. Na primer u Sundholmu ćeš biti odbijen za spavanje. Takođe ako policija nekog traži, bolje je dati lažno ime i zemlju. Na ovom mestu u Frederiksbergu su došli inspektori i uhapsili jednog danskog beskućnika zavisnika. Tako da radnici prave evidenciju ko spava na takvim mestima i preko kompjutera mogu da nađu gde neko spava a  sarađuju sa policijom ako im se ovi obrate povodom nekoga.

Caritas verovatno u svim zemljama sarađuje nezvanično sa policijom, jer uvek pitaju za ime, datum rođenja i zemlju, što je dovoljno da se proveri da li postoji poternica u Interpolu. Takođe, Caritas sarađuje oko povratka, daju ljudima besplatnu kartu ako žele da idu natrag u svoju zemlju. To znači da sarađuju sa vlastima i verovatno dobijaju novac za takvo delovanje. Zato su dobri samo da se od njih sazna na kojim se adresama može dobiti hrana i spavanje ali im daj uvek pogrešne podatke (osim ako ideš da tražiš povratnu kartu).

Osim toga, u Danskoj su doneli strog zakon o noževima, tako da su jednog Slovaka pantomimičara zatvorili 10 dana i proterali ga samo zato sto je imao nož sa sečivom od 8 cm. Dakle, teåki faåisti, zloupotrebe sve što mogu protiv stranaca.  

 

Dodatak

S obzirom da, usled negovanog materijalizma na Zapadu, ljudi ne vole siromašne koji uzimaju socijalnu pomoć jer "žive na račun drugih bez rada", evo par informacija o bogatstvu onih koji takođe uzimaju novac bez rada - Kraljevi i njihove porodice - ali gle čuda, nikom to ne smeta, iako se radi o megalomanskim sumama u odnosu na ono što dobijaju siromašni (plus imaju imunitet od krivičnih dela). Informacije je objavio belgijski list „Het Latste Njevs“.

 

Belgisjki kralj Albert Drugi (73), prema podacima kraljevske palate ima na računu oko 12,4 miliona evra, poseduje skupu jahtu i vilu na jugu Francuske. U odnosu na sume koje drugi kraljevi poseduju, ovaj kralje je još i "siromah".

Najbogatiji kralj živi u jednoj od najmanjih država na svetu, poznatoj po poreskim olakšicama za firme - Lihtenštajnu. Bogatstvo Hansa Adama procenjuje se na tri milijarde evra, a njegova rezidencija se nalazi u glavnom gradu, Vaduzu.

Na drugom mestu po bogatstvu je britanska kraljica Elizabeta Druga. Njeno bogatstvo se procenjuje na 1,8 milijardi evra.

Španski kralj Huan Karlos raspolaže bogatstvom 1,7 milijardi evra a vojvoda od Luksemburga Henri „težak“ je 1,2 milijarde evra.

Milioneri su takođe i švedski kralj Karl Gustav sa bogatstvom od 793 miliona evra. Odmah iza njega je princ Albert od Monaka sa imovinom od oko 775 miliona evra, a zatim sledi holandska kraljica Beatrisa (217 miliona evra), danska vladarka Margaret (146 miliona) i norveški kralj Harold (141 miliona evra)...